Važeći standardi, odnosno konstrukcijski eurokodovi te posebno eurokod 8 (Projektiranje potresne otpornosti konstrukcija) daju nam prihvatljivu razinu pouzdanosti za buduće potrese. No problem se javlja kod projektiranja postojećih konstrukcija koje ne mogu zadovoljiti trenutačne stroge zahtjeve eurokoda.
Nakon zagrebačkog potresa, usvojen je Zakon o obnovi zgrada oštećenih potresom na području grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije. Zakon se poziva na dopunu Tehničkog propisa za građevinske konstrukcije u kojem su definirane četiri razine obnove potresom oštećenih konstrukcija zgrada u odnosu na mehaničku otpornost i stabilnost. Razina 1 podrazumijeva popravak nekonstrukcijskih elemenata, razina 2 popravak konstrukcije, razina 3 pojačanje konstrukcije, a razina 4 cjelovitu obnovu.
Postojeće građevine mogu se pojačati na brojne načine, ovisno o razini koju želimo postići. Najjednostavnije metode za popravak konstrukcije su lokalno povezivanje nosivih zidova, izvedba armirane žbuke, ugradnja betonskih serklaža, lokalno ojačanje zidova polimernim vlaknima, pojačanje međukatnih grednika i slično. Konstrukciju možemo pojačati npr. injektiranjem, prezidavanjem, torkretiranjem nosivih zidova, izvedbom novih međukatnih konstrukcija, pojačanjem temelja, gradnjom novih nosivih dijelova, ojačanjem postojećih zidova i globalnog sustava čeličnim elementima i slično.
Ono što se također treba uzeti u obzir prilikom obnovu je činjenica da u zemljama koje su podložne potresima poput Hrvatske, a gdje je većina stambenih građevina nedovoljno otporna na potres, te također troši znatne količine energije za grijanje i hlađenje, seizmička ojačanja trebaju se kombinirati s mjerama energetske obnove.
Primjena mjera energetske učinkovitosti na postojećim zgradama nema za cilj samo obnovu zgrada u smislu smanjenja potrošnje energije, već će takva obnova pridonijeti toplinskoj udobnosti, višoj kakvoći zraka u unutarnjem prostoru te higijeni i zdravlju korisnika.
Kad je u prosincu 2002. godine izašla prva verzija Direktive o energetskom svojstvu zgrada (Direktiva 2002/91 / EC), postojao je strah da će zgrade koje su zaštićeno kulturno dobro ili se nalaze unutar zone kulturno-povijesne cjeline biti unakažene ili uništene.
Svi želimo sačuvati zgrade kulturne baštine, ali ih istodobno želimo i koristiti te ujedno učiniti energetski učinkovitijima. To se, naravno, mora učiniti na način koji odgovara stupnju zaštite zgrade.