Ziđe je zbog svoje jednostavnosti i visokokvalitetnih karakteristika jedan od najčešće korištenih materijala u graditeljstvu diljem cijelog svijeta. Nasuprot građevinskim ograničenjima opeke i kamena, stoji činjenica da upravo ti materijali omogućuju najveću točnost, ekonomičnost i sigurnost u formiranju kompleksnih građevina.
Zato ne čudi da su većina građevina od kulturne i povijesne važnosti u cijeloj Europi, a tako i u Hrvatskoj, napravljena u ziđu, a većina ljudi u urbanijim sredinama radi i živi u takvom tipu građevina. Sama ta činjenica dovoljno je velik motiv da se procjena stanja i rehabilitacija takvih građevina provodi na maksimalno visokoj razini, uz vrlo preciznu strategiju za sve zidane zgrade i građevine.
Seizmičko ponašanje zgrada općenito ovisi o nekoliko važnih čimbenika, poput svojstava materijala, geometrije konstrukcije, nelinearnih učinaka, konceptualnog oblikovanja i krutosti konstrukcije.
U usporedbi s drugim konstrukcijskim tipologijama i materijalima, prošli događaji dokazali su da seizmička opterećenja uzrokuju znatnu štetu ponajprije na zidanim građevinama.
Najčešća otkazivanja pojavljuju se baš kod zidanih elemenata, koji mogu otkazati globalno ili lokalno. Za otkazivanje zidova u ravnini karakteristična je pojava dijagonalnih i „x“ pukotina, a otkazivanje izvan ravnine događa se prilikom udara potresa okomito na zid, gdje se zid odvaja od ostatka konstrukcije i, ovisno o veličini udarne sile, gubi svoju mehaničku otpornost i stabilnost.
Također, vrlo često se pojavljuje i odvajanje te kolaps zabatnih nepridržanih zidova zidanih konstrukcija. Kod AB konstrukcija s ispunskim ziđem pojavljuju se slični modeli otkazivanja zidanih elemenata s još nekoliko dodatnih modova kao što su gnječenje zidanih dijelova u uglovima, odvajanja zidanih od betonskih elemenata te popuštanje po sljubnicama, odnosno otkazivanje morta.
Prevencija budućih oštećenja, procjena stanja postojećih konstrukcija, projekti rekonstrukcije, seizmički proračuni te planiranje, provedba i nadzor građenja glavna su zadaća građevinskih inženjera. Naravno, za uspješno obavljene sanacije potrebna je i suradnja s mnogim drugim strukama - arhitektima, geodetima, konzervatorima, ali i s donositeljima odluka i investitorima.
Konstrukcija može biti popravljena na razinu otpornosti kakvu je imala prije potresa, ali i pojačana kako bi izdržala udare potresa većih magnituda. Sanirati se mogu i konstruktivni i nekonstruktivni dijelovi zgrada, a pojačavaju se konstruktivni, odnosno nosivi elementi.
