Autor članka: dr.sc. Dražen Arbutina dipl.ing.arh.
Kada se govori o praktičnim zahvatima na sanaciji oštećenja i obnovi uništenih objekata, prvi korak je procjena štete, nakon čega slijedi proces projektiranja. Taj je proces često smješten u kategoriju formalnih zahvata od strane vlasnika i investitora, iako je ključan za osiguranje kvalitete radova na obnovi.
Za naručitelje i investitore, inicijalna faza projektiranja često je tretirana kao najmanje važna, iako je iznimno zahtjevna organizacijski, tehnički i financijski. Ova faza uključuje prikupljanje informacija o građevini na kojoj se planiraju intervencije, što je esencijalno za precizno i učinkovito projektiranje. Unatoč tome, investitori često očekuju da ovaj proces bude uključen u paušalni trošak i vremenski okvir tijekom samog projektiranja.
Zanemarivanje važnosti pripremnih aktivnosti može dovesti do ozbiljnih problema u kasnijim fazama obnove. Precizna procjena štete i detaljno projektiranje temelj su za kvalitetnu obnovu koja zadovoljava sve potrebne standarde i propise. Stoga je ključno da naručitelji prepoznaju značaj i ulože potrebna sredstva u ovu fazu kako bi osigurali uspješan ishod cijelog projekta obnove.
Prikupljanje podataka za sanaciju i obnovu građevina zahtijeva angažman projektanata na osiguranju formalnih, ali nužnih dokumenata koji dokazuju legalnost građevine ili njenih dijelova.
To uključuje prikupljanje i analizu postojeće projektne dokumentacije te provođenje istražnih radova na građevini. Svi ovi podaci pružaju projektantima informacije o legalnosti zgrade i njenim elementima, materijalima i konstrukcijama koje čine njenu strukturu.
Ove informacije, zajedno s analizom oštećenja, omogućuju izradu logičnog i racionalnog projekta sanacije, obnove ili ojačanja, kako tehnički tako i financijski.
Proces obnove nakon potresa obuhvaća širok spektar aktivnosti koje uključuju tehničke i formalne uvjete za provođenje sanacije, obnove ili ojačanja zgrada. Obnova je uvjetovana s jedne strane tehničkim aspektima nužnih sanacija evidentnih oštećenja, dok s druge strane struka nastoji prilikom obnove poboljšati i druge problematične elemente oštećenih građevina, od instalacija do funkcionalnih elemenata.
Primarni oblici intervencije često uključuju sanaciju oštećenja na nosivim elementima, vanjskim i unutrašnjim oplošjima te sanaciju utjecaja vlage. U mnogim slučajevima, planira se i postupak ojačanja dijelova nosive strukture. No, nakon početnih aktivnosti na projektiranju, tijekom izvođenja planiranih zahvata, pojavljuju se novi problemi koji otvaraju dodatna pitanja vezana uz intervencije na postojećim građevinama.
Faza istražnih radova predstavlja izuzetno zahtjevan dio cijelog projekta, često zanemarivan od strane investitora zbog financijskih i organizacijskih problema. Istražni radovi su nužni za kvalitetno projektiranje, ali često se svode na formalnost jer investitori smatraju da su nepotrebni. Projektanti ih moraju ukalkulirati u svoj dio posla, a aktivnosti su tehnički i organizacijski zahtjevne.
Uspješna sanacija i obnova nakon potresa zahtijeva temeljitu pripremu i pažljivo planiranje svih tehničkih i formalnih aspekata. Zanemarivanje istražnih radova može dovesti do problema u kasnijim fazama projekta, što naglašava važnost njihovog pravilnog provođenja i uključivanja svih relevantnih sudionika u procesu.
Osiguranje detaljnog pregleda konstruktivnih elemenata unutar cjelokupnog sustava predstavlja izuzetno veliki problem. To uključuje analizu pojedinačnih materijala koji su korišteni, ocjenu njihove očuvanosti, te procjenu statusa i primjerenosti bazičnih elemenata konstrukcije, prije svega temelja. Temelji su vrlo često nepoznanica jer sustav nadzora ili kontrole kvalitete izgradnje i uporabljenih materijala u vrijeme nastanka većine povijesnih građevina nije postojao.
Zbog toga, čak i kod detaljno provedenih radova na ispitivanju, ograničeni broj sondi koje ne prate cjelokupnu konstrukciju zgrade može dovesti do značajnih iznenađenja tijekom izvođenja radova. To znači da provođenje istraživanja na nekoliko ograničenih sondi ne omogućava precizan pregled svih konstruktivnih elemenata, već samo daje osnove za pretpostavljeno stanje i idealiziranu verziju povijesne konstrukcije.
Primjer toga može se vidjeti kod mnogih postojećih zgrada gdje je otvaranje sondi u temeljima pokazalo da temelji variraju među lokacijama konstruktivnih elemenata koji su sondirani. Prilikom izvođenja radova na sanaciji i dodatnom otvaranju temelja, otkriveno je da razlike u dimenzijama i karakteristikama konstrukcije postoje kao konstanta. Na svim konstruktivnim elementima temelja unutar jedne zgrade gotovo da nema dva identična elementa koji bi odgovarali istom konstrukcijskom principu, bilo po širini, dubini, ili materijalu korištenom za izgradnju.
Slična situacija može se javiti na svim konstruktivnim elementima zgrade, zbog čega je često nemoguće unaprijed precizno predvidjeti materijale i tehničke postupke sanacije. Kvalitetno sondiranje tijekom radova je stoga izuzetno važno, no ni nakon provedbe sondiranja ne postoje apsolutne garancije da tijekom radova neće biti otkrivene anomalije u konstrukciji ili materijalima koje su skrivene ispod slojeva materijala i završnih obloga. Takve anomalije mogu značajno odstupati od prvotno detektiranih elemenata materijala.
Uz sve zahtjevne postupke i procedure, ove aktivnosti predstavljaju posebno invazivne zahvate na strukturama. Prilikom njihove uporabe, čak i nakon potresa, mogu ostati značajna oštećenja, a nerijetko dolazi do dodatne degradacije elemenata zgrade. Na kulturnim dobrima, ovakvi zahvati predstavljaju poseban element ugroze koji zahtijeva posebne mjere i stručne timove, što dodatno usložnjava cijeli postupak. Investitori i izvođači radova moraju imati na umu da intervencije na postojećim građevinama ne mogu biti tretirane na isti način kao intervencije na novogradnji. Povijesne građevine često skrivaju brojna iznenađenja, od temelja do završne plohe krova, gdje se u podzemnim etažama mogu naći nepredviđene karakteristike, dok su na gornjim etažama moguća iznenađenja vezana za korištene materijale i način njihove primjene.
Čak i ograničeno provođenje istražnih radova ključno je za određivanje pretpostavki za pripremu projekta i troškovnika. Često se tek nakon početka izvođenja sanacije ili ojačanja mogu utvrditi pravi specifičnosti izvedbe konstruktivnih elemenata, uporabe materijala i njihovog stanja, što dovodi do značajnih izmjena u ponudbenoj dokumentaciji i uključivanja dodatnih, prvotno nepredviđenih zahvata i materijala.
Posebnost postupka također leži u pripremi podloga za buduće zahvate. Ako projektna dokumentacija postoji, često ne odgovara stvarnom stanju unutar građevine. Stoga je važno izraditi kvalitetnu arhitektonsku snimku postojećeg stanja, što je izazovno zbog nedostupnih dijelova zgrade i opreme koja zaklanja važne informacije. Precizno prikupljanje podataka o geometriji građevine, osobito u značajno oštećenim dijelovima, izuzetno je teško i često opasno. Priprema podloga zahtijeva značajna organizacijska, tehnička i financijska ulaganja, a kratak rok za pripremu može ograničiti kvalitetu prikaza. Financijska ograničenja često utječu na razinu pripreme, pri čemu deklarativna očekivanja naručitelja mogu biti visoka, dok stvarna kvaliteta snimaka često ne ispunjava inicijalne zahtjeve.