Autor članka: dr.sc. Dražen Arbutina dipl.ing.arh.
Iskustvo potresa iznimno je traumatično za sve vlasnike i korisnike brojnih zgrada. Nepredvidiva situacija kakva potres jest, uz traumu samog incidenta nakon potresa počinju se otkrivati mnoga problematična mjesta na zgradama koje su ga pretrpjele. Tada se pokazuju posljedice mnogih intervencija koje su na zgradama izvedene stihijski i često nestručno, ali i značajan nedostatak kontinuiranog rada na održavanju tih građevina i njihovih najvitalniji elemenata konstrukcije.
U seriji članaka otkrijte s kakvim se problemima susrećemo, kakva su očekivanja investitora te kako se pravilno projektira i provodi obnova na zgradama stradalim u potresu.
Očekivanja investitora u kontekstu angažmana inženjera na obnovi nakon potresa bila su oblikovana izazovnim okolnostima koje su obuhvatile značajna formalna, organizacijska i financijska ograničenja. Nakon traumatičnog incidenta, aktivnosti su postale hektične, dok su očekivanja postavljena na nerealno visoku razinu.
Proces sanacije i obnove oštećenih zgrada suočio se s brojnim praktičnim ograničenjima, što je dodatno otežalo provođenje formalnih postupaka i procedura.
Nakon potresa, inženjeri su se suočili s ozbiljnim izazovima u obnovi oštećenih zgrada, pogoršanim formalnim procedurama i propisima koji nisu razlikovali postupke obnove od intervencija na novim objektima. Ova nesnalaženja su izazvala zabrinutost i frustracije među sudionicima u procesu. Jedan od ključnih problema bila je obveza da se prilikom rekonstrukcije zgrade zadovolje svi pozitivni propisi i zahtjevi, uključujući mehaničku otpornost, stabilnost, pristupačnost za invalidne osobe, zaštitu od požara, toplinsku zaštitu i uštedu energije.
Posebno su problematični bili nejasni i kontradiktorni zahtjevi pojedinih propisa. U prvoj godini nakon potresa, mnogi su se propisi morali mijenjati i dopunjavati, što je dodatno produžilo već kompleksan proces obnove. Iako je izmijenjen propis vezan uz mehaničku otpornost i stabilnost građevina, zahtjevi za zaštitom od požara, osiguravanjem pristupačnosti i toplinskom zaštitom ostali su jednako kompleksni i zahtjevni.
Obnova povijesnih građevina javne namjene pokazala se kao posebno složen zadatak. Uvođenje sustava zaštite od požara, osiguravanje pristupačnosti za osobe s invaliditetom te elementi toplinske zaštite doveli su do dodatnih financijskih troškova i funkcionalnih problema. Izgradnja evakuacijskih stubišta, protupožarnih barijera i dizala za invalide često zahtijeva proboje u konstrukciji ili intervencije na javnim površinama, što dodatno komplicira proces.
Ovi izazovi jasno ilustriraju koliko je važno da se formalni zahtjevi i propisi prilagode specifičnim uvjetima obnove nakon katastrofalnih događaja poput potresa. Samo tako moguće je osigurati učinkovit i brz proces sanacije te zadovoljiti visoka očekivanja investitora i zajednice.