Fasada stvara vizualni dojam cijelog zdanja, a također utječe i na kontrolu kvalitete unutarnjeg okoliša same građevine. Fasada i zaštita zidova zgrada trebaju biti tako izvedene da udovoljavaju jednako bitnim estetskim, fizikalnim, energetskim i klimatskim zahtjevima.
O estetskom izgledu fasade odlučuje projektant, pritom uzimajući u obzir, između ostaloga, i okolicu te po potrebi i tradiciju gradnje. Fizikalna svojstva materijala i proizvoda koji se primjenjuju na fasadama moraju biti takva da osiguraju trajnost pri promjenjivim klimatskim uvjetima. Vodonepropusnost i dobra toplinska svojstva materijala fasade smanjuju toplinske dilatacije i gubitke topline zgrade. Fasada mora biti otporna na udare vjetra i nepropusna na udare kiše pod djelovanjem vjetra.
Međutim, zbog nedostataka propisa te svijesti o energetskoj učinkovitosti u vrijeme gradnje zgrada oštećenih u potresima, ali i zbog degradacije ugrađenih materijala, proizvoda i sustava, energetsko svojstvo takvih zgrada nije odgovarajuće. Velika potrošnja energije u zgradama oštećenima potresom posljedično dovodi i do problema koje nazivamo energetskim siromaštvom. Dodatno, zbog stanja ovojnice zgrada narušena je toplinska ugodnost korisnika zgrada te se nerijetko pojavljuje i građevinska šteta, najčešće uzrokovana vlagom.
Prilikom obnove oštećenih zdanja, potrebno je razmatrati različite strategije seizmičke obnove koja uključuje i aspekte energetske učinkovitosti, jer sama energetska obnova ne dovodi do povećanja otpornosti u slučaju potresa, a dodatno, sredstva uložena u energetsku obnovu mogu biti izgubljena zbog potresa.
Zbog osiguranja minimalne toplinske ugodnosti te minimiziranja mogućnosti pojave građevinske štete u rekonstruiranim zgradama, propisane su najveće dopuštene vrijednosti koeficijenta prolaska topline U [W/m2K] građevnih dijelova zgrada, a ako rekonstrukcija obuhvaća više od 75 % ploštine vanjske ovojnice zgrade, potrebno je zadovoljiti i propisane vrijednosti najveće dopuštene vrijednosti godišnje potrebne toplinske energije za grijanje po jedinici ploštine korisne površine grijanog dijela zgrade, Q’’H,nd te specifična godišnja primarna energija Eprim.
Ne postoje standardna rješenja za poboljšanje energetske učinkovitosti zgrada koje su zaštićeno kulturno dobro ili se nalaze unutar zone kulturno-povijesne cjeline. S pravim pristupom može se pronaći odgovarajuće rješenje za određenu zgradu. Pri izboru materijala za toplinsku zaštitu treba osim toplinske vodljivosti uzeti u obzir i druge značajke materijala kao što su ponašanje u požaru, faktor otpora difuziji vodene pare, tlačna tvrdoća, stišljivost, trajnost, otpornost na vlagu i drugo. Dostupne su brojne tehnologije, a zadatak je projektantskog tima odabrati prave te ih prilagoditi potrebama svake zgrade.
Poštivanjem pravila struke, novim zakonima i standardima, pravilnim projektiranjem, korištenjem kvalitetnih i modernih materijala i tehnika sanacije te ispravnom izvedbom radova možemo pridonijeti uspješnoj obnovi i poboljšati energetsku učinkovitost potresom pogođenim područjima u Hrvatskoj.
